Josip Belušić

Josip Belusic

Istrijan izumitelj brzinomjera i preteče tahografa

Slabo je poznato da je brojač prijeđenih kilometara i brzinomjer, preteču današnjih tahografa i taksimetra, izumio Istranin Josip Belušić (Giuseppe Bellussich).

U svibnju 1889. na Svjetskoj izložbi u Parizu oči posjetitelja bile su prvenstveno uprte u Eiffelov toranj, glavnu atrakciju, ali nezapažen nije bio ni Belušićev izum.
Belušić je rođen u okolici Labina u Istri a živio u malom mjestu Županićima, malom Istarskom selu na rubu nekadašnje austro-ugarske monarhije. Bio je profesor u Kopru na carskoj i kraljevskoj školi.
Školovao se u Pazinu, vjerojatno kod svećenika koji su prvi uočili njegov talent za prirodne znanosti. Studij je nastavio u Beču. Rodbina Josipa Belušića još uvijek živi u okolici Labina, a njegoj je prapranećak, također iz Županića prenio obiteljsku priču novinaru jednog hrvatskog dnevnika 2000. godine kada se slavila 110. obljetnica prihvaćanja Belušićevog izuma.

 

 Galerija fotografija

 

Izum: Električni brojač prijeđenih kilometara i brzinomjer

1889. godine na Svjetskoj izložbi u Parizu, na kojoj je postavljen i glasoviti Eiffelov toranj, Belušić je predstavio svoj izum nadjenuvši mu prvotno ime “Velocimeter”, a kasnije ga je preimenovao u ‘Controllore Automatico per Vetture’. U godini održavanja Svjetske izložbe pariški municipij raspisao je javni natječaj na koji je prijavljeno više od 120 uređaja, a upravo se ‘velocimetar’ pokazao najpreciznijim i najkvalitetnijim pa je u lipnju 1890. godine donesena odluka o njegovom prihvaćanju. Belušićev uređaj mjerio je brzinu, odnosno stajanje kola, vremensko trajanje vožnje i stajanje vozila, broj putnika te vrijeme silaska u ulaska putnika.

Vjerojatno ga je konstruirao 1888., jer tršćanska Naša sloga 7. veljače 1889. piše o novom izumu profesora Belušića, koji je zaštitio pri tijelima Austrougarske Monarhije, pretkazujući mu blistavu budućnost: “Malen je to aparat koji, kao vjeran sluga, kontrolira svaki korak što ga učini kočijaš s povjerenim mu konjima i kočijom, u odsutnosti gospodara. Ovaj ti stroj elektrikom točno bilježi da li kočija stoji ili se kreće i kojom brzinom se kreće; kad se je počela gibati i kad se je zaustavila. Osim toga bilježi da li se je kočija prazna kretala ili je bila u njoj koja osoba; kaže nadalje također koliko je osoba bilo, u koje je vrijeme pojedina osoba u kočiju stupila ili iz kočija izašla; dakle, koliko se je minuta pojedina osoba u kočiji vozila”. Novine ističu nadu da će se uređaj munjevitom brzinom proširiti cijelome svijetu, a s njime i ime njegova autora.
Posljednjeg dana veljače 1889. Naša sloga opet izvještava o Belušićevom izumu, sada o prvom pokusu s velocimetrom na relaciji Trst – Sv. Bartol – Trst. Novinari su bili ushićeni točnošću uređaja koji je na papiru okrugla formata zabilježio sve radnje koje je kočija učinila.

Izvor: Internet

Menu